S tugom i boli u srcu javljamo svim našim članovima udruge i svim hrvatskim braniteljima da nas je u ponedjeljak 04. studenog u KBC Osijek napustio u 78. godini života i 52. godini svećeništva msgr. Tadija Pranjić.
Sveta misa zadušnica bit će u srijedu 06. studenog 2024. godine u 14 sati u crkvi sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima, a ukop će biti u 16 sati na Gradskom groblju u Vinkovcima.
Mons. Tadija Pranjić rođen je 1947. godine u mjestu Ledenica, Općina Gradačac. Još kao dječak s roditeljima dolazi u Ivankovo gdje je završio osnovnu školu. Klasičnu gimnaziju Ruđera Boškovića završio je u Dubrovniku, teologiju je upisao u Splitu, a diplomirao je na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 9. srpnja 1973. godine. Iste godine imenovan je za župnog vikara u Vinkovcima, a nakon četiri godine za župnika u Županji. Župnikom župe Sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima imenovan je 1983. godine. Dekan Vinkovačkog dekanata bio je od 1984. do 2010. godine. Njegov župnički mandat u župi Sv. Euzebija i Poliona trajao je do 2021. godine, odnosno 38 godina.
U središnjoj vinkovačkoj župi Sv. Euzebija i Poliona zatekao ga je Domovinski rat, a sa svojim župljanima, s hrvatskim redarstvenicima i vojnicima i njihovim obiteljima podijelio je svaki ratni i poratni trenutak. Bio je svećenik na području u kojemu je poginulo najviše hrvatskih branitelja i u svom je životu i svećeničkom djelovanju na posljednji počinak ispratio najviše poginulih hrvatskih branitelja u cijeloj Hrvatskoj. Sahranjivao je hrvatske branitelje i Vinkovčane, često puta pod kišom granata samo uz jednog člana pokojnikove obitelji i pogrebnika. Svjedočio je svim hrvatskim ljudskim ratnim tragedijama u Vukovarsko-srijemskoj županiji, stradanjima redarstvenika, branitelja i civila. Svjedočio je materijalnim stradanjima, a nijem i užasnut gledao je i kako gori prvo Župni dvor, 24. rujna 1991. godine, a onda i središnja vinkovačka Velika crkva, 20. studenoga 1991. godine.
Dočekao je i obnovu župnog dvora i vinkovačke središnje tzv. Velike crkve koji su u ratu devastirani. Župni dvor je u potpunosti izgorio, a na crkvi je bio uništen toranj.
Tijekom cijelog Domovinskog rata bio je vojni i policijski kapelan. Brinuo se o svim hrvatskim braniteljima, redarstvenicima i civilima u gradu. Svima kojima je bila potrebna, nesebično je, pružao utjehu. Posebno su mnogima ostale u sjećanju mise 1991, za Božić i Novu Godinu u ratnoj vinkovačkoj bolnici kada je u podrumu bolnice, koja je bila na prvoj crti bojišnice, služio sv. misu dok je bolnica bila od srbočetničkog agresora obasipana brojnim granatama i različitim projektilima.
Posebno veliku potporu dao je osnivanju i djelovanju udruge obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja Hrvatska majka iz Vinkovaca. Stalno je bio uz majke i obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja.
Kao veliki humanitarac bio je i počasni član Društva Crvenog križa.
